Anica Vranješ

Pokojna Anica Vranješ, rođeno Jujnović (Jujinović) ubijena je na Drinovačkom Brdu kod Nugla kule. Pokojni je Ante Vranješ, njezin sin, prepričavao da su četnici (srpsko - crnogorski) pucali s planina na žene obučene u crno pod izlikom da su mislili "da su to ustaše". Žene su masakrirane gotovo do neprepoznatljivosti.Ante Vranješ pričao je da je vidio dijelove tijela razasute po zemlji. Taj ga je događaj obilježio kao dijete. Zbog boli od gubitka majke pobjegao je u brda i narod ga tri dana nije mogao pronaći. Pokojna je Anica ubijena na mjestu, a nisu joj smjeli prići nekoliko dana budući da su četnici s planina čekali da narod dođe pokupiti mrtve pa da i njih pobiju. Dragica Popović, djevojački Vranješ, kći Anice Jujnović, svjedočila je da su pojedine mještanke i preživjele, međutim, nije im se smjelo prići pa su umrle od ranjavanja i iskrvarenja. Jedan se od četnika prezivao Golubović (po kazivanju Ante Vranješa,Dragice Popović i Tomislava "Tome" Vekića, nećaka Ante Vranješa).

---

“Talijani koji su još uvijek imali značajnu ulogu u NDH, kako bi suzbili Narodnooslobodilački pokret, naoružavala je i držala pod svojim nadzorom istočnohercegovačke četničke formacije koje su predstavljale i negaciju vlasti NDH. To vrijedi posebice za godinu 1943. kad su četnici, štićeni od Talijana, počinili velike zločine nad katolicima sjeverno od Mostara. Istovremeno, smjenjivala je lokalne ustaške vlasti, a domobranske i ustaške postrojbe raspuštala. S tim se može povezati smrt odnosno ubojstvo, 45-godišnje Anice Jujinović, žene Luke Vranješa Stipejića, koju su srpsko-crnogorski partizani, odnosno četnici, mučki i nedužnu ubili 11.2.1943. kod kule Nuga u Drinovcima. Obitelj, rodbina i mještani su je pokopali dan kasnije, 12.2.1943. godine u obiteljsku grobnicu na brđanskom groblju. Nevina žrtva, nikome ništa nije bila kriva, majka koja je rodila desetoro djece, borila se kako ih prehraniti i podići na noge, pješice se tada vraćala iz Drinovaca niz Prisoje prema Nuglu i dalje prema Plocima i svojoj kući na Drinovačko Brdo. Ni kriva ni dužna je ubijena u tzv. “mrtvoj straži”, gdje se pucalo u ljude bez upozorenja. Tako se vršila odmazda za ranija ustaška ubojstva u Istočnoj Hercegovini i sijao strah u narodu. Očito da pojedini hrvatski životi tada nisu vrijedili “prebijene pare”. Narod je znao govoriti: “Više njima vridi onaj metak s kojim su ubili nekoga našega, nego glava ubijenog.” Iz istih razloga mržnje i osvete, 1945. godine, uhićen je, odveden, zatočen i strijeljan u mostarskom zatvoru Ćelovini i Stjepan Kurtović Đero…”

Izvor: “Pokušaj naseljavanja Brđana u Prebilovce pored Čapljine”, Brđanski glasnik, Anđelko Opačak (ur.), br. 2, (2014), str. 30.

---

Broj poginulih, ubijenih i nestalih žitelja Dinovačkoga Brda u Hercegovini u Drugome svjetskom ratu broji 66 žrtava. Danas se njihova imena nalaze na Spomeniku žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća te Domovinskoga rata na mjesnom groblju Bartuluša u Drinovcima, Bosna i Hercegovina.

Godine 2014. na Drinovačko Brdu postavljena je spomen ploča. Idejno rješenje spomen obilježja osmislio je Anđelko Ađo Opačak, uz sugestije i pomoć nekoliko Brđana, Ljube Bilog, Ilije i Ferde Kurtovića, Ante Vuletića Pavičina, Vinka i Viktora Rose Cukula. Grafički su ga oblikovali Ras Lužaić, dipl. ing. iz Osijeka te Duško Čuturilo, dipl. ing. stroj. iz Belišća. Rješenje i ovaj projekt podržali su mještani i članovi KPU "Sveti Ante" Drinovačko Brdo. Spomen obilježje u osnovi sačinjavanju: postolje, križ i spomen ploče s uklesanim imenima, godinama rođenja i smrti žrtava. Postolje se sastoji od dvije stepenice s platformom iz koje se diže podnožje na kojem je smješten veliki križ. S lijeve i desne strane križa, ukošeno stoje dvije mramorne spomen ploče. Mnoga grobišta, pa tako i ovo brđansko spomen obilježje, označena su križem, kao znakom žrtve i obilježja kršćana, što su i bile sve stradale žrtve iz ovoga sela, po svom rođenju i krštenju. Križ je bijeli što simbolizira nevinost žrtava. Na podnožju križa stoji natpis kome je spomen obilježje posvećeno, tko ga podiže i kada, grb Herceg Bosne te citat sv. Augustina. Dvije spomen ploče, konusnih završnih linija u svom gornjem rubu, simboliziraju "krila" ili slobodu, koja se smatra najdragocjenijom stečevinom naraštaja za koje su žrtve pale. Drugi razlog ovakvog idejnog rješenja je svjesno izbjegavanje arhitektonskog postupka te skulptorskog natječaja i rješenja, jer je procijenjeno kako bi to bio prevelik i nepotreban financijski izdatak za udrugu i mještane sela Drinovačko Brdo. Križ sa spomen pločama je jednostavno, skromno, ali dostojanstveno rješenje koje upravo simbolizira način života žrtava, ali i mještana Drinovačko Brdo. Izvedbeni projekt je u svibnju 2013. godine izradio projektant Ante Grubišić, mag, ing. aedif, iz tvrtke Trinas projekt d.o.o. za projektiranje i nadzor u graditeljstvu iz Osijeka. Od 66 žrtava za 47 ne zna se grob. Ovim spomen obilježjem žrtvama ratova i u vremenima iza ratova s Drinovačkog Brda, želi se sačuvati stoljetna uspomena na stradanja Hrvata ovoga kraja Zapadne Hercegovine, koji su se borili, milom ili silom, pod različitim barjacima, simbolima, ideologijama i gospodarima, ali uvijek s težnjom za vlastitom slobodom i za slobodnom i neovisnom hrvatskom državom. Oni nikada nisu osvajali tuđe niti su ubijali vlastiti narod radi krvave utopije. Spomen obilježje u sebi sadrži duh (spiritus) sveukupne naše hrvatske povijesti koja je obilježena stoljetnom težnjom za nacionalnom opstojnošću i slobodom hrvatskoga naroda. Predočavanjem povijesti sudjelujemo u prošlom doživljaju, što je jednako poučno kao sam život. Spomen obilježje na Drinovačkom Brdu ne sadržava nikakvo značenje ili neko drugo obilježje u suprotnosti s ustavnim načelima i demokratskim opredjeljenjima Federacije BiH i Republike Hrvatske, članice Europske Unije.